Na mestu danasnje crkve se u drugoj polovini
XVIII veka nalazila mala vojna kapela, a dozvolu za nju je trazio
mitropolit Pavle Nenadovic. Sluzbu boziju u njoj vrsilo je sveste
no lice
iz Kamenice. Ona je ulazila u sastav Vojne bolnice,
prema Beogradskoj kapiji, da bi se krajem XIX veka
nasla na suprotnoj strani. 1895. godine zvanicno je osvecena
i posvecena srpskoj svetici Majci Angelini (bivsoj despotici
Brankovic), dok je toranj sa krstom, u kojem je bilo jedno zvono,
osvecen 1896. godine. Prvi vojni svestenik ove crkve je bio
krusedolski jeromonah German Boskovic.
U okviru Vojne bolnice
je posle ujedinjenja otvorena veca vojnicka crkva, posvecena
Svetim vracevima, Kosmi i Damjanu, zastitnicima lekara. 1927.
godine je adaptirana elektricna centrala i uoblicena u crkveno
zdanje. Zvono joj je poklonio kralj Aleksandar Karadjordjevic;
osvetio ju je patrijarh Dimitrije Pavlovic, a posvecena je Svetom
Vavedenju. Ikonostas je izradio Vasa Eskicevic. Ova crkva je
radila do 1941. godine, a posle oslobodjenja pa sve do 1990.
u njoj bio smesten magacin lekova. Vojska ju je vratila Sremskoj
eparhiji 1990., a 1991. godine je na dan svetih Kosme i Damjana
osvecena i posvecena svetom apostolu Pavlu. U nasoj zemlji ovo
je jedina crkva koja ima centralno grejanje. U njoj se nalaze
cetiri zvona, jedno u tornju i tri na nogarima u porti.
home 
|